U 24 godine proučavanja društvenih anomalija, suočen s okrutnošću ljudskoga zla koje proizlazi iz nerazmišljanja, sebičnosti i nedostatka ljubavi, godinama zbunjeno gledam u ništa.
Desetljetno treniranje s ciljem da odvojim emocije od zdravog razuma ponekad ispadne apsurdno jer se emocije – odnosno ljutnja, tuga i onda na kraju taj teleći pogled u ništa – pojavljuju kao bumerang.
Jesam li neuko tele koje muče i gleda u prazno? Činim li Sizifova djela ukazujući na nepravde i anomalije društva među kojima je najistaknutiji usvojeni kompleks Hrvata: „OPROSTITE ŠTO MI STOJITE NA NOZI“?
Ja se trudim svakoga dana živjeti: život vjernika, život mirotvorca; trudim se biti realan, human, jednostavno se trudim biti dobar čovjek.
Rekli su mi stariji da učim iz narodnih poslovica i uzrečica, no ja sam očito stvarno tele koje je premalo naučilo, pa često zanemarim onu: DOBAR = GLUP.
Da, proganja me borba s vlastitim sobom zbog straha da moja dobrota ne ispadne moja glupost, vodeći se onom: „Baš me briga, ja sam svoj, moja odluka je DOBRO.“
Potaknut javnim, masovnim veličanjem ratnog zločinca Ratka Mladića, razmišljam o sljedećem:
U Republici Hrvatskoj trenutno djeluju 4 veteranska centra, a u pripremi ih je pet. Srpskih centara ima 14 (i dva su u izgradnji) od planiranih 40.
SNV nedovoljno jasno i nedvosmisleno osuđuje velikosrpsku politiku iz 1990-ih te kroz svoje komemoracije povlači znak jednakosti između agresora i žrtve, posebice u kontekstu vojno-redarstvene operacije Oluja. Time legitimiraju retoriku službenog Beograda, odnosno Vučića i raznih četnika, koja zagovara nasilje prema Hrvatima i provocira rat.
Zastrašujuć broj Srba iz Republike Srpske i Srbije ispraća Ratka Mladića u vječna lovišta pakla, predvođeni vođama Pravoslavne crkve i državnog vrha.
U isto vrijeme, sve ove godine – a bit će tako i u budućnosti – prevelik broj Hrvata i hrvatskih političara ustručava se zauzeti stav i djelovati shodno pravdi, pravnim aktima i moralnim načelima, štiteći sebe i svoje.
Nisam zviždač, no razmišljam ispričavamo li se mi stalno što nam stoje na nozi ili ih odgurnemo i kažemo: DOSTA?
Tolerancija nije tolerancija ako ne postoji „dosta“. Ako ne postoji „dosta“, onda je to mazohizam i ili kompleks.
Pitam i sebe i vas.
Marijan Gubina