Inspiriran nekolicinom boraca za očuvanje novije hrvatske povijesti – Domovinskog obrambenog rata, hvatam se „pera” koji ima zamjensku ulogu 7×56 i simbolično doprinosim borbi za istinom. Nesvjesno ulazim u vremeplov koji je očito zaražen virusom zvanim „ludilo“ i koji očito ne želi da sagledam detaljno svaku nemilu situaciju od 1990. do 2019. Virus „ludilo“ možda i nije negativan, možda samo čuva moj mali hard u glavi, možda čuva moje emocije i štiti mene samoga od ludila. Ratni period devedesetih svima je u većoj ili manjoj mjeri poznat. Gospodarski kriminal i uništavanje nacionalne sigurnosti od kraja rata do danas manje je poznat, no poznat je. Strategija očuvanja nacionalne sigurnosti nije poznata i lako će odgovorni na to odgovoriti: To je tajna! Mi smo ozbiljni pa te informacije ne dajemo u javnost…
Ja kažem: Ta je priča drek onih koji ne rade jer da rade znali bi složiti priču koja smije ići u javnost, a pritom čvrsto uvjeriti javnost da postoji ozbiljna strategija nacionalne sigurnosti. Evo ludog vremeplova opet u mojoj glavi koji me baca u ratne devedesete ispisane tugom, boli, krvlju, leševima, nestalima… i evo ga opet, opet me vremeplov baca u rane dvijetisućite u kojoj se nazire nešto ni njima, tada ni meni, sada jasno. Stižu vlasnici po davno kupljeno, potpisuju, odnosno kupuju ostalo hrvatsko, no daju nam djelomično pravo uživanja do smrti i/ili raseljavanja.
Evo me ponovo u 2024. Gledam Vilima Karlovića (PREŽIVIO SAM VUKOVAR I OVČARU) kako se bori očuvati noviju hrvatsku povijest – Domovinski obrambeni rat. Tu su i Damir Plavšić (BITKA ZA VUKOVAR), Damir Markuš (HOS U OBRANI VUKOVARA I BOGDANOVACA), Goran Hiller (ISPOVIJEST ZAROBLJENIKA), Iako bez udova, kao iz pama, trese naš Mario Filipi komedijom protiv boli, odnosno smijehom za život. Smijehom za život, aktivnostima za dostojanstvo branitelja. Dostojanstveno se bore i Antun Fuglinski (SJEĆANJA RATNIKA), Željko Goreta (S DRUGE STRANE CILJNIKA), Zoran Filipović (1991),. Mnogo je tu boraca velikog srca, čiste duše i dobrih namjera.
Mnogo je Hrvata u državi Hrvatskoj i Hrvata izvan nje. No, gdje je nestao čovjek? Gdje je nestao čovjek koji se po prirodi može oduprijeti većini virusa: laž, obmana, ljubomora, prijezir, nepoštivanje? Gdje je nestao čovjek koji želi odvojiti emocije od razuma i realno sagledati stvari iz svih kuteva i, umjesto riječi: To se mene ne tiče; izgovoriti ISTINU: Mene se to tiče; izgovoriti: JA ĆU! (afirmativno, pozitivno, prema naprijed)? Gdje je nestao čovjek koji će odati počast žrtvama rata, tako da kroz očuvanje novije hrvatske povijesti – Domovinskog obrambenog rata sustavno podrži navedene i nenavedene borce za istinom. Oni nisu samo borci za istinu, oni su i primjer dobra, oni su ti koji rade da se nikome, nigdje i nikada ne ponovi. Ludi vremeplov kao da je kopirao „titl flipera“, bljeska milijun rečenica, slika koje kao VBR ispucavaju informaciju vanjski neprijatelji. Opirem se tom virusu koji je zahvatio dio nacije, opirem se lažima, odnosno obmanama kako je naš problem neki vanjski neprijatelj. Ti vanjski neprijatelji nemaju domet; nas ranjavaju unutarnji neprijatelji. Nimalo za podcijeniti.
Analizom njihova djelovanja vrlo je jasna njihova strategija: Napravit sve da ih narod ne voli, napraviti sve da se njihova djeca stide reći da su njihovi roditelji branitelji; svakoga tko je imao snage povesti masu „staviti na mjesto” – zatvor ili dugovječni proces protiv istog; vojnike koji se pojave, poput profesora Josipa Jurčevića, spomenutih i drugih autora književnih djela raniti, no ne ubiti. No nikako, baš nikako se ne igrati i nekome od njih pomoći, nego kupiti svoje koji će nešto lažno (s vremenom možda postane istinito) prikazati.
Gledano iz aspekta snajperiste, očito je da su ozbiljni jer ranjavaju borce. Kada ubiješ jednog borca, drugi idu dalje prema cilju; kada ga raniš, s njim si zaustavio bar još dvojicu jer mu oni pomažu da se izvuče.
Kod nas je situacija ista i ponekad nam se dogodi da kad jednog rane, ostali pobjegnu pa nakon nekog vremena ponovo krenu i priča se vrti ispočetka. Opravdano se pitam gdje je ČOVJEK velika srca? Gdje je čovjek koji će reći:
„To je moja stvar! Moja je stvar nacionalna sigurnost jer ja sam dio te nacije. Moja je stvar povijest Hrvata jer ja sam Hrvat i ne želim da se sutra stidim onoga što jesam i što su moji preci.“
GDJE JE NESTAO ČOVJEK KOJI NE ŽELI DA SE DRUGIMA DOGODI ONO ŠTO SE DOGODILO I DOGAĐA NAMA od 1990. do 2024.?
GDJE JE NESTAO ČOVJEK U TEBI?!
Marijan Gubina
PS: Moja iskrena isprika što nisu navedeni svi autori svih djela na temu domovinskog obrambenog rata. Radim na tome da uskoro sve autore ispoštujem na jedan od boljih načina.