8.3.1908. godine 15.000 žena stupalo je ulicama New Yorka tražeći poštovanje.
Prošla su dva svjetska rata, dok treći neumorno kuca na vrata pa s pravom možemo podvući crtu pitajući se je li cilj žena ostvaren?
Bojim se da je i feministički pokret, zbog određenih agresivnih pristupa i/ili loše komunikacije, krivo doživljen kod većeg broja stanovništva pa čak i kod žena.
Osobno, ne mogu razumjeti ravnopravnost spolova. Prvo mi se ne sviđa naziv. Ja bih to naslovio kao ravnopravnost osoba. Svi se međusobno moramo poštivati i ustrajati u ideji da budemo što bolji ljudi.
Što se ravnopravnosti spolova tiče, karakteristike spolova povezane su s reproduktivnim sustavom i pod utjecajem su spolnih hormona. Muški i ženski spol razlikuje se po anatomskim, fiziološkim i psiholoških obilježjima. Drugim riječima, prirodno smo drugačiji.
Osobno sam ljubomoran na ženu jer mislim da je u „povlaštenom položaju“. Žena je po meni počašćena najsvetijom ulogom – ulogom majke. Uloga majke je neprocjenjiva i muškarac je nikada ničim neće dosegnuti. Već ovdje staje rasprava o ravnopravnosti.
Vratimo se na početak.
Mišljenja sam, što ne znači i da sam u pravu, da:
Nama nedostaje više međusobnog poštivanja. Ni muškarci međusobno nisu isti i nemaju ista prava, tj. pozicije, niti su žene međusobno iste i nemaju ista prava, tj. pozicije.
Ostali su zaostaci stereotipa da su žene kućanice. Svaka žena, baš kao i svaki muškarac, može postići što želi. Istina je da nije lako, istina je da postoji niz poteškoća, no istina je da se i muškarci suočavaju s nizom poteškoća i nije im lako. Tema je stvarno kompleksna i ne može se analizirati, ako su prisutne emocije. Potrebno je realno iz svih kutova, i iz muških i ženskih „cipela“ sagledati stvari.
Opet mislim da je ključ u (ne)poštivanju.
Otac sam jednog dečka i tri djevojčice.
Hoće li moje kćeri biti dominantne u njihovim brakovima ili ne, ovisi o njihovom karakteru, odgoju i, konačno, o njihovoj odluci.
Isto se piše i sinu.
Što ja činim da pokažem poštovanje prema ženama, osim što Vam čestitam dan žena?
Razmišljam o mojim postupcima, razmišljam o predmetnoj temi i, kao što vidite, pisanjem potičem i druge na razmišljanje i razgovor.
Trudim se svog sina naučiti razmišljati kako ne bi upao u zamku nekih stereotipa. Npr. Moj sin danas ima 12 godina i zajedno sa mnom kuha (ja kuham svakodnevno), usisava, čisti, pere posuđe (tj. odrađuje sve za perilicu). U isto vrijeme i kosi travu i uči od mene kako popraviti nešto u kući.
Najbitnije, gleda mene kako nizom primjera pokazujem poštovanje i ljubav prema njegovoj majci.
Što se mame, odnosno žene tiče, jedan od primjera: zašto ja u većini slučajeva kuham, a ona s djecom prolazi školski/obrazovni dio? Jednostavno je: ona je bolja/produktivnija na tom području, dok sam ja bolji/produktivniji na području kuhanja.
Eto, nismo ravnopravni jer je ona jednostavno bolja od mene na nekim područjima, a ja sam bolji na drugim područjima.
Jednaki smo u tome što se oboje trudimo što većim brojem djela pokazati poštovanje jedno prema drugome.
Trudite se poštivati jedni druge.
Marijan Gubina