Dan zaljubljenih pretvorio se u dan voljenih ili, pak, samo u još jedan konzumeristički dan kojim obmanjujemo sebe i druge.
Slavimo li ljubav ili je samo odrađujemo zbog mira u kući, zbog privida da sam bolji ili bolja?
I ja ću se danas prikazati kao brižan otac, kao suprug koji ljubav zna dati. I ja ću danas i konzumerizam provesti.
Vođen starom narodnom da ljubav dolazi iz trbuha, i ja ću se danas najesti. Da, zvuči šaljivo, a može biti i sebično.
I jesam sebičan. Trudim se usrećiti voljene jer meni to toliko godi da jednostavno želim još i još – za sebe, za druge.
Činim dobro drugima čineći dobro sebi.
Vođen svojom sebičnošću slobodno razmišljam / analiziram prethodnih godinu dana i više.
Sjećanja na moja djela i nedjela izazivaju u meni radost i stid, ponos i tugu. Pojavljuje se tu u gorak okus pa velika radost.
Da, očito život miješa osjećaje shodno proživljenim događajima, no pamtimo li samo velike loše i dobre događaje ili smo sposobni sjetiti se milijardu onih “malih” dobrih događaja?
Puno je radosti na licima mojih najmilijih viđeno prethodnih godina, puno je zagrljaja koji me čine snažnijim, puno je lijepih riječi i lijepih djela.
Da, puno je ljubavi među nama. I da je malo, previše je tužnih trenutaka koje ubijaju radost.
Naša očekivanja od drugih znaju nas proganjati, naša nedjela i djela znaju nas poniziti; drugi nam znaju nanijeti bol, razočarati nas.
Bitno se razlikuje zaljubljenost od ljubavi. Bitno se razlikuje osjećaj u nama, ako se sjećamo svih tih milijardu “sitnih” dobrih djela koje nam daruju naši najmiliji.
Neka nas današnji dan potakne da narednih godinu dana učinimo milijardu sitnih dobrih djela koje će snažiti i nas i voljene.
Oslobodimo se očekivanja darivanja drugih.
Mijenjajmo loše u nama zbog nas, a koristit će i drugima.
Ne zanemarujmo “sitnice” kojima nas jačaju bližnji.
Pokazujemo ljubav svaki dan kako bismo ljubav dobili.
Budite zaljubljeni u ljubav!
Marijan Gubina